BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U GRADAČCU
Broj: 28 0 P
081102 23 P
Gradačac,
5.1.2024. godine
OPĆINSKI SUD U GRADAČCU, sudija Emina
Gradaščević, u parničnom postupku tužitelja Addiko Bank d.d Sarajevo, sa
sjedištem u Sarajevu, ul. Trg solidarnosti br.12, protiv tuženog B.Dž. iz M.G.
..., Grad G., radi duga, v.sp. 14.295,49 KM, gore označenog dana, donio je
slijedeću
P R E S U D
U
zbog
propuštanja
Obavezuje se tuženi B.Dž. iz M.G. ...,
Grad G., da tužitelju Addiko Bank d.d.
Sarajevo, plati dug u iznosu od 14.295,49 KM, koji se odnosi na glavnicu od 13.421,68 KM, redovnu kamatu od 524,66 KM,
zateznu kamatu u iznosu od 334,15 KM i
troškove opomene u iznosu od 15,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na ukupan dug
od 14.295,49 KM, počev od 22.3.2023. godine, pa do konačne isplate, kao i da
tužitelju nadoknadi troškove parničnog
postupka u iznosu od 300,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog
izvršenja.
O b r a z l
o ž e n j e
Tužitelj tvrdi da mu tuženi po osnovu
Ugovora o dugoročnom nenamjenskom
kredita, broj: SACL2106509 od 31.5.2021. godine, duguje iznose navedene u izreci presude,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
Navedeno potraživanje tužitelj dokazuje
ispravama koje je priložio uz tužbu i to;
Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu, broj: SACL2106509 od 31.5.2021. godine,
bjanko mjenice serije AF 8401607,
opomena pred otkaz ugovora o kreditu,
broj 29-01/2022-2806 od 9.11.2022. godine, otkaz ugovora o kreditu od 12.12.2022. godine, broj 29-01/2022-3078.
U tužbi je predloženo donošenje presude
zbog propuštanja u skladu sa članom 182. Zakona o parničnom postupku
(„Sl.novine FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu ZPP).
Tuženom
je uredno dostavljena tužba
dana 22.9.2023. godine ali tuženi
u zakonom propisanom roku od 30 dana od dana prijema tužbe s prilozima nije podnio pismeni odgovor na tužbu, mada je prilikom
dostavljanja tužbe na odgovor upozoren na posljedice propuštanja te radnje.
Kako osnovanost tužbenog zahtjeva
proizilazi iz činjenica koje su navedene u tužbi, a iste nisu protivne dokazima
koje je tužitelj priložio uz tužbu, te iz sadržaja tužbe proizilazi da se radi
o zahtjevima kojima stranke mogu raspolagati, primjenom čl. 182. st. 1. ZPP-a,
odlučeno je kao u izreci presude u pogledu glavnog duga.
Sud je obavezao tuženog da plati glavni
dug primjenom odredbe čl. 17. Zakona o obligacionim odnosima („Sl.list RBiH“, br. 2/92, 13/93 i 13/94 i
„Sl.novine FBiH“, br. 29/03 i 14/11, u daljem tekstu ZOO), a odluku o kamati
sud je zasnovao na odredbi čl. 277. istog Zakona.
Tužitelju su priznati troškovi takse na
tužbu u visini od 300,00 KM (uplatnica u spisu), primjenom odredbe čl. 386. st.1. Zakona o
parničnom postupku. Trošak takse na presudu zbog propuštanja tužitelju nije
utvrđen, jer tužitelj još nije pozvan da
tu taksu plati.
Sudija
Gradaščević Emina
P O U K A: Protiv ove presude zbog propuštanja
dopuštena je žalba Kantonalnom sudu u Tuzli. Žalba se podnosi putem ovog suda,
u dva primjerka, u roku 30 dana od dana
dostave prepisa ove presude. Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.